Kad prodaš dušu, djelić nje
Ostani tu
Sebi dok ne povratiš je
I odlazi tad
To ne pitaj me
Ja ne znam gdje
Ooo, ti veliki ratniče.

U zanosu

Vrlina može grešnija biti

Od samoga grijeha

I to

Pogled je moj

Nije pogled naroda mog

Pogled je ovo čovjeka kog

Stvorio je Jedan Bog

I s tog

On duva u rog

Jer

Otisak počne da gubi se

Duha mi mog

Duša kada napusti lice

Kad ostanu puste ulice

Tada

Nastaće mir

I odlazi u beskraj sve

U trice

Dahom crtane godine, oo

To nije smrt, život je što

Zahvaćena zanosom vjerskim

Masa obmanu ne vidi.

Nikolica Prikolica

Dvije stvari ispinjavaju dušu uvijek novim i sve većim divljenjem i strahopoštovanjem što se više i istrajnije razmišljanje bavi njima: zvjezdano nebo nada mnom i moralni zakoni u meni. (Immanuel Kant)

Etika (B.Spinoza)

Kao osnovni moralni zadatak postavlja se pred čovjeka da pomoću istinskog saznanja savlada i pobijedi svoje afekte, odnosno da nejasne i neadekvatne ideje imaginacije zamijeni jasnim, razgovjetnim i odgovarajućim idejama razuma... Nema nijednog afekta o kojem se ne bi mogla obrazovati jasna i razgovjetna ideja, a kad se to učini svaki od njih prestaje biti stanjem trpljenja.